25.05.2011. krenuli smo prema Rijeci. Vrijeme odlično, atmosfera u busu odlična, vozač odličan, putovanje odlično...

Prvo smo se zaustavili na Trsatu. Razgledali smo Trsatsku gradinu, procunjali uzduž i popreko, popeli se na najvišu kulu, slikali se u svim pozama... Nakon toga vidjeli smo Sveučilišni Kampus, Akademiju primijenjenih umjetnosti i dizajna i Filizofski fakultet, što je posebno zanimalo one koji bi željeli studirati u Rijeci. Zainteresiranih ima, a to bi ih moglo dodatno motivirati da što bolje uče i podignu ocjene.

Nakon Trsata, spustili smo se u centar Rijeke, raštrkali i razmilili po Korzu, zavirivali u izloge... Svako toliko sreli smo neko poznato, naše, domsko dijete sa sladoledom, tostom, balonom... Uživaju djeca!

Hrvatsko narodno kazalište Ivana plemenitog Zajca otvorilo nam je svoja vrata malo prije 19.30, kada je na scenu stupio Pagliacci. Zanimljiva i dinamična opera, teme svevremenske -ljubav, preljub, ljubomora, neuzvraćena ljubav, osveta, smrt... Gledali smo i slušali prilično koncentrirano i kulturno. A iz kazališta smo izašli još kulturniji. Ili bolje reći, kulturno uzdignuti i bogatiji za još jedno novo i zanimljivo iskustvo.

Ma, recite iskreno, da nije Doma, tko bi od vas sjeo u bus i otišao u Rijeklu pogledati operu? Nitko!

Hvala ti, Dome!

Nema na čemu, i drugi put!