Za one koji to ne znaju, radi se o domu s kojim se mi tradicionalno, već godinama družimo i međusobno posjećujemo. Mi odemo u Zagreb, često i na snijeg, a oni (bolje reći one, jer je to ženski dom) dođu na more. Treba li posebno naglasiti da se tome osobito raduju naši dečki!?

Iz pouzdanih izvora doznajemo da je ove godine interes za dolazak u Pulu bio jako velik, tj. da je bilo zainteresirano više djevojaka no što stane u naš dom, ako dozvolimo ostanak za vikend svim našim zainteresiranim učenicima. To samo znači da im je i prošli put kod nas bilo jako lijepo!

U subotu nam je tako stigao pun autobus zgodnih i veselih (razdraganih!) djevojaka u pratnji tri odrasle, zrele i razumne osobe. S nestrpljenjem smo ih čekali na rivi, a one nikako da stignu (tako nam se bar činilo).

Znate da je prvi dojam jako važan - zato su dva zgodna, pametna, komunikativna i vesela mladića (Dejan i Leo), kakvi su nam i svi ostali, uletjela u bus i poželjela curama dobrodošlicu uz košaricu bombona! Naravno da nisu sami smislili takav ulet, nego je tako zamislila naša ravnateljica!  A da ne mislite da im je bilo lako, da su imali jednostavan zadatak, čula sam kako komentiraju "Lako je curama zapamtiti naša imena, a kako ćemo mi zapamptiti njih 50!?". Pomalo dečki, pomalo!

Prva destinacija bila je Kuća prirode u Premanturi, gdje su cure čule nešto o Kamenjaku, njegovoj neobičnoj flori i fauni, nakon čega su bile spremne za odlazak "na teren".

Prvo smo ih odveli na najjužniji dio Istre - sam Rt Kamenjak. Osim prirode od koje zastaje dah, a otvara se duša, najveću pažnju posvetili smo Safari baru, mjestu kao iz bajke, djeliću prirode kreativno izmaštanom i uređenom za igru i zabavu velikih i malih. Čarobno! Ako niste bili, svakako posjetite to mjesto!

Kada smo se izigrali, naljuljali i sl. odveli smo gošće u prekrasnu uvalu Pinižula. Nakon ručka u prirodi, u hladovini borove šumice, rasprostrli smo se po stijenama. Koliko zgodnih i veselih djevojaka i mladića na jednom mjestu!! I tako smo se sunčali, kupali, družili, zezali...

Po povratku u dom, večera pa nastavak druženja u gradu, do ponoći. Naravno da je to prekratko... Zato je nastavak druženja i pjesme uslijedio u unutarnjem dvorištu doma. Predobro! No i to su odgajatelji pokvarili oko 1 sat. Spavati? Ma kome se spava? Ma kakve pedagoške mjere? Pokušaš sve i svašta da bi ostao dulje s curama!

Nedjelja je bila planirana za obilazak grada, kulturno-povijesnih zdanja i sl. No, odluka je pod pritiskom moćnih (učenika, naravno) promijenjena u odlazak na more, ovaj put na Verudelu. Ke dobro!

Ručak i bolan ispraćaj. Uz obećanje da ćemo se ponovo sresti, čuti, fejsati ...

Bilo je super, komentar je koga god pitate.

Ne ponovilo se, neka bude još bolje!!! Kaže mudra narodna izreka.